Page 1 of 2

Feel u tranzicijama tokom pesme

Posted: April 20th, 2011, 12:52 am
by Woody
Kolega Miron je bio potpuno upravu kad je napisao sledece:

"PF...moj omiljeni bend zauvek!!! Sto se Nicka kao bubnjara tice, slusajuci PF nikad mi se nije dojmilo da je to ne znam kako zahtevna svirka...medjutim, kolo srece se okrece i dodje na mene red da pokazem sta znam :D Menjao ja jednom drugara na jednoj svirci, taj njegov bend svira dosta floyda...pomislih lako cu to, sve znam. Kad sam zeo za bubanj i krenuo da sviram....shvatih Boze koja sam ja budala. Postoji toliko trikova u ovim pesmama sa promenom feela i tako nekim melanholicnim sviranjem da to nije normalno. Evo NPR. u Time razlika izmedju "strofe" i "refena" koliko je zeznuto taj prelaz iz jednog feela u drugi tako smooth odsvirati!!! :hail:
P.s. Kum mi bio na koncertu Watersa u Zagrebu....sta reci a ne zaplakti..."

Mislim da bi mogli da porazgovaramo i o ovom, jako bitnom, elementu sviranja, kako bubnjara tako i celog benda! Svako ko se ozbiljnije bavio "crnackim" zanrovima (funk, jazz, blues, soul, reggae, ska itd...) je morao da savlada barem rudimentarno pomeranje gruva unapred (npr. swing) ili unazad (blues, reggae...) koje zapravo daje smek toj muzici i bez toga zvuci stegnuto i kompjuterski. E, sad dolazimo i do kompleksnije primene takvih pomeranja kao sto je Miron lepo primetio u PF pesmama. Da ne smaram sa primerima (to moze da ostanne za naredne postove: ), mnogi bendovi raznih zanrova, sto stariji sto noviji, u svojim pesmama imaju suptilne promene izmedju npr. strofe i refrena ili bridza i ostatka pesme u solo deonicama itd... Evo konkretan primer jako slican gorenavedenom. Imao sam priliku da iz blizine (prakticno iza ledja bubnjara) pratim koncert jednog Americkog ska benda (da me ubijete ne mogu da se setim imena) i posle par pesama skontam da ceo bend, kako krene refren, povuce unazad sasvim dovoljno da promeni gruv i da sve nekako "sedne" i zazvuci masno. Nista drugacije nije i u dosta pesama Metallice, iskusnog Pink Floyda i mnogih drugih, negde suptilno, a negde bas osetno! Poenta je da ceo bend ucestvuje u tom "shiftu" i to daje bas upecatljive efekte na atmosferu u pesmi!

Re: Feel u tranzicijama tokom pesme

Posted: April 20th, 2011, 11:41 am
by Matija
samo dve reci: the police. ili stewart copeland. kako vam drago.

Re: Feel u tranzicijama tokom pesme

Posted: April 20th, 2011, 12:20 pm
by Miron
Realno i John Bonham.... Sviram u LZ tribute bandu i konstantno se mucim sa tim stvarima, kako napred kako nazad....gde sta...uzas zivi!!! Odlucio sam da se u narednom periodu malo vise posvetim vezbanju bas toga. Gavin Harrison je potpuno u pravu kad kaze da je prvo poenta da gadjas tacno u centar "klika" a tek posle toga da krenes da "lejbekujejes". Ova problematika je zaista na nivou vrhunskih profesionalaca, zato bi bilo dobro da neko od iskusnijih kolega prozbori nesto na tu temu "vučenja unazad ili unapred" pošto tu ima nekoliko različitih koncepta. Moj gitarista je išao kod točka načasove jako dugo i tamo su dosta vremena posvetili toj temi i zanimljivo mi je što je recimo za gitaru "pravilo" potpuno drugačije nego za bubanj. Oni vuku unapred u šaflu (sviraju na klik ili malo ispred) a u swingu vuku unazada (iza klika)....meni je sve to još uvek zbunjujuće, jer sam imam tendenciju da sviram spore pesme previše unazad a brze previše unapred. Opet to je nešto čime planiram da se pozabavim u narednom periodu :)

Re: Feel u tranzicijama tokom pesme

Posted: April 20th, 2011, 1:25 pm
by Niki67
Godine i godine........... sviranja doprinose sazrevanju svakog muzicara.Ovaj problem se ne uci lako nego dolazi iz iskustva-naravno uz sve to potreban je talenat i feeling.
Moze se pomoci svakom muzicaru bez obzira koji je instrument u pitanju ali se ucenje zasniva vise na samoj pedagogiji i kulturi sviranja a mnogo manje na tehnici.Takvi casovi su malo mucni a period ucenja moze biti veoma dug.(uspeh nije zagarantovan kod svakog).
U muzici je svaki deo numere prica za sebe.
Naravno da je vazno drzati se tempa i stabilnosti ali je takodje veoma vazno osetiti u interpretaciji kad u kom delu kako to odsvirati.
Svi znaju za izraz (svira prosto ali mud...).

Sve to se na neki nacin mora doziveti i docarati na najbolji moguci nacin.
Jedan nas poznati muzicar (sa prostora bivse YU) je jednom lepo rekao "Instrument nije staza za trkanje"
Mislim da se iz toga moze mnogo nauciti i da je to glavni problem kod vecine muzicara-narocito mladih jer je danas prestiz u tehnici i brzini sviranja pa se zbog toga zapostavljaju mnoge takodje veoma vazne stvari.
Naravno po samom izvodjenju se svi mi razlikujemo sto je dobro i tako treba ali se bas u tome i primeti to takozvano "namestanje" u svirci.
Kad to osete svi clanovi band-a(disu kao jedan) to zazvuci "strasno"

Re: Feel u tranzicijama tokom pesme

Posted: April 20th, 2011, 3:46 pm
by Dr.Killdrum
Zapravo moje misljenje je da vecina muzicara previse misli da je sviranje muzike pokazivanje znanja...Svi zaboravljaju to da instrumenti svi zajedno treba da docaraju nesto...A ne da zvuci nabacano i bez ikakvog smisla...

Mislim da je problem u tome sto je vecini veoma tesko da se odreknu toga da nije sve u kompleksnosti neke deonice u muzici...Verujem da ce se mnogi sloziti da dosta jednostavnih stvari zvuci dobro...

A sto se tice bubnjeva ja sam uvek bio za to da nije svaki ritam za svaku deonicu...A i kao sto sam jednom procitao jednostavno neko neke ritmove odsvira "sa dusom" sto bi se reklo,neko ne...Onaj ko slusa muziku zbog muzike oseti to...Ima dosta bendova gde odredjeni clan zbog previse "fantaziranja" upropasti muziku do te mere da to nemozes slusati...
Cuo sam dosta bendova gde neki delovi zvuce izforsirano...A i imao sam prilike da sviram sa muzicarima koji su svirali veoma dobro za sebe ali su u bendu bili katastrofa...Kreativnost im je bila na 0...

Zapravo sad kad razmislim mislim da je pravi problem to sto vecina muzicara provodi za internetom trazeci kako da postanu brzi i da imaju bolju tehniku nego za samim sviranjem i vezbanjem...Ja recimo sam vise stvari shvatio kroz vezbu nego gledajuci klipove po youtube-u...Dok sam vezbao gledao sam gde gresim i kako da poboljsam to...I najvise od svega(znam da ce ovo nekima zvucati smesno)Ali sam o svojim greskama i kako da ih isrpravim razmisljao i van sviranja...

Re: Feel u tranzicijama tokom pesme

Posted: April 22nd, 2011, 9:46 am
by Loshme
hahaha mirone, imamo istu problematiku. drugar je isao kod tocka (iz kragujevca je doduse) i stalno prica tu pricu, ali ja koliko god se trudio da shvatim, ne uspevam.
jedino sto sam skontao jeste kod hi hata - ako ga sviras da su osmine ili cetvritne ili sta vec iste (bez akcenata), dobices feel koji vuce napred.
meni je charlie watts takodje fenomenalan po tome ko vuce gde.

ajmo jos komentara, ovo je tema koja treba da se razvija!

Re: Feel u tranzicijama tokom pesme

Posted: April 22nd, 2011, 1:23 pm
by Woody
Dr.Killdrum wrote:Svi zaboravljaju to da instrumenti svi zajedno treba da docaraju nesto...
Word!

Dobro, ne bas svi, ali mnogi da! Ono o cemu ja uporno zvocam, "slusajte muziku dok je svirate", "svirajte muziku, a ne samo bubnjeve", je preduslov za ovakvo ozbiljnije tzv. "aranzmansko sviranje"! Po mom licnom iskustvu, bend (ili kako god nazvali grupu ljudi koja svira zajedno) mora dugo da radi zajedno da bi dosao do tog nivoa izvodjenja gde svi kao jedan rendaju i "lezu" jedan na drugog u korist muzike koju sviraju. Naravno, vreme nista ne znaci ako niko u bendu ne shvata koliko je to bitno. Evo primer; ja od pre 3-4 godine sve nastupe radim sa metronomom i u pocetku je to bio veliki problem, niti sam ja bio srastao sa klikom kao sad, niti je bend navikao na "dasku" u tempu. Kasnije smo se svi navikli, a ja sam se u tajnosti borio sa tempom u toku pesme, uglavnom sa pevacima koji su vukli na sve strane kad ih ponese atmosfera... najbolje resenje je bilo namerna promena tempa u odredjenim momentima kada je pesma zahtevala dizanje ili spustanje. Promena od samo jednog BPM-a u pravom trenutku moze potpuno da ugusi, ali i potpuno da "otvori" pesmu! To je sve teze kad se radi bez klika (ja nemam mnogo izbora, a ovi moji se bas ne upustaju u ovu filozofiju pa moram sam), ali ako svi ucesnici u sviranju zadaju sebi za cilj da nauce da slusaju jedni druge i jure taj "sweet spot" u gruvu, efekti na slusaoce su neuporedivo jaci od samih tonova ili texsta koje cuju! To, ustvari, jeste tehnika, ali kolektivna i mora isto da se vezba kao i ova "obicna" :bend:

Re: Feel u tranzicijama tokom pesme

Posted: April 22nd, 2011, 3:15 pm
by Matija
Lepo receno, kolega! To je upravo to, sve na svom mestu. :chears:

Re: Feel u tranzicijama tokom pesme

Posted: April 23rd, 2011, 5:07 am
by golmanijev
Drugovi forumasi, po Mironovom pozivu evo me na ovoj temi... Moje misljenje je da je u muzici kao temporalnoj umetnosti, najbitniji protok (flow), pa cu kao analogiju koristiti koncept zdravog organizma po shvatanjima istocnjacke medicine... U organizmu bez bolesti, uce nas ove drevne kulture, zivotna energija (Indijci je zovu Prana, Kinezi Qi) uravnotezeno i nesmetano kruzi. U slucaju zastoja dolazi do otezanog funkcionisanja organizma i ukoliko se zastoj ne otkloni, dolazi do bolesti, ostecenja, smrti... Odsustvo patologije odraz je cinjenice da ne postoje nezeljene i nepredvidjene blokade pri protoku energije. Sa muzikom je isto: ako ide, ide, pa stane, ako nesto negde blokira, ako je tok poremecen, ako se tokovi svih sviraca ne ulivaju u "isto more", mozemo konstatovati da je muzika bolesna. Nasuprot ovome, najupecatljiviji odraz zdravlja u muzici je sinhronizovano (svesno) ili sinhrono (podsvesno) shvatanje vremenskih faktora od strane muzicara u ansamblu: puls, ritmicke podele i karakteristicne ritmicke odrednice relevantne za dati stil moraju biti svesno ili podsvesno usaglasene da bi muzika zazivela. Iz svega recenog proizlazi da su sve varijante koje ste naveli prihvatljive, ako i samo ako su odraz kolektivne svesti ansambla...

POZDRAV!!!

Re: Feel u tranzicijama tokom pesme

Posted: April 23rd, 2011, 8:10 am
by Maleni10
jbo si mu kevu :)

Re: Feel u tranzicijama tokom pesme

Posted: April 23rd, 2011, 4:03 pm
by Miron
Dragi Golmanijeve, stvarno si napravio neverovatnu paralelu...potpuno mi je jasno koliko ova prica mora biti deo kolektivne svesti jednog benda!!! Medjutim, voleo bih da nam malo pojasnis sta to tacno znaci "vuci unazad" ili "unapred", da li to ima veze samo sa "pozicijom" dobosa u odnosu na klik ili se odnosi i na neke druge segmente svirke. I naravno vecito moje pitanje zasto solisti (u zanrovima kao sto je shuffle ili rock) imaju zadatak da budu ispred klika, dok ritam sekcija treba da bude iza, a recimo u swingu i funku je situacija obrnuta. Ne razumem bas najbolje ovaj koncept jer mi nekako logicno da kad svi udare kao jedan ima mnogo veci efekat. Verujem da cemo se svi sloziti oko toga da su Led Zepplin band koji je imao jedan od najboljih groovova, a poznato je koliko je histericni Page uvek preterano unapred, a za Bonza vec svi znamo koliko je njegov back beat unazad. Prosto me zanima neko tvoje vidjenje tj shvatanje ovakve situacije. Ako pogledamo razvoj "moderne muzike" (recimo pocevsi od jazza) ova filozofija "vucenja" i "feela" je poprilicno ispricana od samog starta. Elvin i Tony, ako se ne varam (nisam bas velik poznavalac na zalost jazz feela) imali su razlicit pristup swing feelu...dok je elvin bio malo iza Tony je uvek isao unapred, a nesmunjivo da su obojica prevazisli pojam bubnjara i muzicara...oni su umetnici. Dakle, voleo bih da procitam malo vise od tebe na ovu temu (ili bilo kog bubnjara koji ima dovoljno iskustva)... potpuno je jasno koliko su ljudi kao Gadd, Bonham, Porcaro veliki upravo zbog ove price...zato bi bilo dobro malo vise posvetiti paznju obajasnjenjima ovog tipa...na zalost danas su najposecenije teme na svi forumima kako sto brze odsvirati paradidl izmedju desne noge i leve ruke, dok hajhet svira 7 preko 29 a desna ruka ostinato u 13/8. Mislim, svaka cast ali bilo bi lepo vratiti se bazi...

Re: Feel u tranzicijama tokom pesme

Posted: April 23rd, 2011, 5:52 pm
by Woody
Miron wrote:kako sto brze odsvirati paradidl izmedju desne noge i leve ruke, dok hajhet svira 7 preko 29 a desna ruka ostinato u 13/8. ...
Drugacije receno, trci, trci pa muzika :zid: Bukvalno! Mislim da je malo nezgodno rasclaniti bas svaki detalj tog "napred" ili "nazad" pomeranja (da li je dobos iza klika ili je gitara ispred) bas zato sto svaki muzicar to radi na svoj nacin i svaka pesma ili bilo koja kompozicija ima svoje posebne momente kad to treba da se dogodi. Banalan primer; sviras neku pesmu sam i nabiflas svaki gruv i prelaz, onda odes na probu sa bendom i ponovo moras to isto dok se svi ne uklope kako treba (dve, tri, pet proba ili vise zavisno od tezine pesme i kvaliteta muzicara) i to je sve super do nastupa kad skontas da publiku ne "vozi", pa na licu mesta svi (nazalost, ne uvek svi) jure da to zazvuci. Posle par svirki svi padaju na teme kako svirate tu i tu pesmu, medjutim odes li na probu kod drugara iz drugog benda i probas to isto sa njima, nije ni blizu - aj jovo nanovo! Veliki muzicari su veliki i zato sto jako brzo osete kad i gde treba da pomeraju gruv u odnosu na sve ostale sa kojima sviraju! Very tricky stuff! Cika Dennis je lepo objasnio svoj pristup "In the pocket", topla preporuka svima koje zanima kako to rade majstori! viewtopic.php?f=34&t=5354&p=60346&hilit ... ket#p60346

Re: Feel u tranzicijama tokom pesme

Posted: April 23rd, 2011, 8:57 pm
by Miron
A moze i 'vako
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=fCNZaDC2eL4[/youtube]

Re: Feel u tranzicijama tokom pesme

Posted: July 1st, 2011, 1:07 pm
by Goatbeard
Odlična tema Miloše! Nadovezaću se skromnim mišljenjem da 'pomeranje napred-nazad' kroz pesmu obavezno postane problem gitaristima koji preferiraju shred stil i prženje brzinom Warp 9 sa 24689 tonova u taktu! Ukratko - deja vu !
Mislim da je suština upravo ne-robovanje formama,lični doživljaj muzike,timski duh i slušalačka/sviračka svestranost. Što su muzičari iskusniji svirački,bogatiji slušalačkim iskustvom i nemaju tripove 'slušam samo tu-i-tu muziku' utoliko je lakše doći do tog esencijalnog gruva ili sweet spota kako reče milosmakao. Podržavam mišljenje da je to možda i najbitnija stavka u radu i razvoju muzičara - muzikalnost,pre svih tehnika i teorija!

Re: Feel u tranzicijama tokom pesme

Posted: July 12th, 2011, 2:34 pm
by Woody
Ima još jedan detalj koji sam već ovlaš pomenuo, a koji jako utiče na razvoj svakog muzičara u svakom pa i ovom smislu. Ljudi sa kojima svirate! Jako je bitno ne samo kakvi su muzičari, već baš to koliko su svesni celokupne slike i koliko su spremni da joj doprinesu. Nisu samo gitaristi pržači (mada ih ima poprilično), ima dosta bubnjara, klavijaturista, saksofonista i basista kojima je svirka ili proba lični "drkodrom" :wacko: Imao sam prilike da radim sa par ljudi koji lako nose epitet "tiranin", pored kojih sam naučio jako bitne stvari u aranžmanskom i stilskom sviranju samo zato što sam video i shvatio koliko je to što frenetično zagovaraju i sa žarom ukazuju svima na greške (čitaj - kenjaju svima k'o da su najpametniji), ustvari u korist ukupnog zvuka i višeg kvaliteta svirke! Dakle, bitno je koliko se ekipa u bendu kapira (ne ispred dragstora:) i koliko članovi mogu jedni druge da "povuku" nabolje!