Page 7 of 7

Re: Lolekovin1991

Posted: November 10th, 2012, 12:19 am
by downbeat
Matija wrote:Ja tako obožavam kad dugo ne sednem za bubanj, svaki put sebe iznenadim kako sam se nekako osvežio, sve mi uvek nešto novo i lepo kao da sam u međuvremenu vežbao kao nezdrav. :D
Upravo to! :)
..kad bi svaku put bio takav osjecaj... :)

Re: Lolekovin1991

Posted: November 10th, 2012, 12:40 am
by MarcusS
Matija wrote:Ja tako obožavam kad dugo ne sednem za bubanj, svaki put sebe iznenadim kako sam se nekako osvežio, sve mi uvek nešto novo i lepo kao da sam u međuvremenu vežbao kao nezdrav. :D
Najveća istina, drago mi je da nisam jedini. Jasno osetim lakoću u sviranju (lakše svirnje nekih elemenata, uopšte, opuštenije sviranje), a bez da sam pipnuo niti bubanj niti palice. Jako zanimljiva pojava. :)

Re: Lolekovin1991

Posted: November 10th, 2012, 2:10 am
by Matija
Ne bih da nipodaštavam vrednost vežbanja niti ove teme, ali ja kad god sam sebe forsirao za bilo šta (davno beše poslednji put) retko kad sam dolazio do zadovoljavajućih rezultata. Mislim da je vrlo bitno da se razmišlja o instrumentu i kada nismo za njim i da sve što više doživljavamo kao muziku a ne kao gomilu mernih jedinica. Možda zato jednostavno subliminarno pokupim gomilu poruka koje mi mozak šalje i kad posle nekog vremena konačno sednem za bubanj sve jednostavno dođe sve na svoje mesto. Treba o ovoj veštini što više misliti kao o jednoj stvari sazdanoj na osećaju. Evo baš juče nešto je bila situacija da sam svirao single kick posle mnogo vremena, i sve je nekako logično bilo da sam po hiljaditi put pomislio "šta će mi uopšte dupla pedala kad mi je uvek nekako lepše i slađe ovako?". I onda izađe iz mene gomilu lepih stvari koje se sigurno ne bi desile da sam nastavio da orem po duploj.

Re: Lolekovin1991

Posted: May 19th, 2013, 11:46 am
by Goatbeard
+1 ovde! Svaki pokusaj 'nasilnog' vezbanja tj. prihvatanja odredjenog koncepta sviranja, vodio je samo u vecu
nervozu pa sam brzo odustao od takve prakse. Taj mentalni segment, koji cesto pominju i 'veliki momci',pomera granice kreativnosti i samopouzdanja od trenutka kada shvatimo da je nase telo samo alat koji obradjuje ideje i pomaze 'materijalizaciju' svesti. A zivot nas uci da 'alate' prilagodjavamo nasim potrebama i zeljama pa tako vremenom postajemo iskusniji u nacinu primene.
Sa slicnim mislima sam i svratio na podforum,u zelji da podelim iskustvo od sinoc, ali da ne bih 'otimao temu' otvoricu 'My preciousssss!' :wicked:stranicu.